Prema klasifikaciji Stjepana Ivšića gundinački govor, zajedno s govorom Babine Grede, Sikerevaca, Beravaca, Strizivojne, Vrpolja i mnoštva drugih naselja, spada u skupinu akcenatski najarhaičnijih posavskih govora (vodẽ, sačũvām, ostȏ, nosȉli,otȁc, kāzȁli, rūkȏm). I Stjepan Sekereš svrstava Gundince u svoju prvu, najarhaičniju grupu, za koju vrijede ovi naglasci: rãdnīk (valja primijetiti da se u Gundincima čuje rȃdnīk), nõž, sačũvām, vodẽ, gospodãr, divȏjka (u Gundincima đevȏjka), ostȏ, rūkȏm, kazīvȏ, nosȉli, kāzȁli, otȁc, vīnȍ. Sekereš napominje da se u Gundincima, Beravcima, Velikoj Kopanici, Starim i Novim Perkovcima te Trnavi «može čuti rúkōm, pored rūkȏm» (Sekereš 1977: 187).

 

Riječ je o ikavskojekavskome (poluikavskome) govoru, za koji je karakterističan refleks i u dugim slogovima i je u kratkima (dītȅ - đetȅta, mlīkȍ - mljekȁra, sȋno – sjenjãk, sīcȉ - sjȅći, vrȋćā (gen. mn.) - vrȅća). Zanimljive su opozicije tīrȁt(i) (tjerati u različitim pravcima ili u različito vrijeme) - tȅrat(i) (tjerati u jednome pravcu ili u određeno vrijeme) i bīžȁt(i) (bježati u različitim pravcima ili u različito vrijeme)- bježȁti (bježati u jednome pravcu ili u određeno vrijeme).

 

            Od ostalih odlika gundinačkoga govora možemo u ovoj prigodi spomenuti sljedeće:

 

-          glagoli druge vrste završavaju na –ni-t(i): metnȉt, sanȉt, gȗrnit, pūnȉt (puhnuti);

 

-          stezanje tj, dj u ć, đ: htjeti ćȅt(i) (tȉjo, ćȅla, ćȅlo, ćȅli), polećȅt(i), *srtjeti →sr̄ćȅt(i) «stršiti», đecȁ, vȉđet(i), svȉđet(i) se, ali: (po)tjerati(po)tȅrat(i);

 

-          dativ i lokativ a-deklinacije i i-deklinacije završavaju na –e: na rūkȅ, po glāvȅ, na pećȅ, k mȁtere, kćȅre, na klūpȅ (od klūpȁ), na klȗpe (od klȗp - klȗpi);

 

-          umjesto netko, nešto, neki, negdje, nekako, nekoliko govori se njȅko, njȅšt(a) njȅkī, njȅge, njȅkāko, njȅkoliko;

 

-          izostaje fonem h, osim u prezimenu Mīhȉć i ponekoj tuđici (Hãg, hȁmburger);

 

-          šć umjesto št u primjerima kao što su pȕšćat, pūšćȁt, namȋšćat, pošćȅpat (poskidati, pouklanjati udarajući); ali: štãp;

 

-          duljina u kratkim formama pridjeva koji svršavaju na -āk, - ān, -ār, -āv, -ōk: sȉtačāk, mīrȃn, sȉtān, bȉstār, ćȕlāv, klȉmāv, gȁrāv, mȕsāv, mȑšāv, žestȏk, dubȏk;

 

-          pojavljuje se duljina u padežnim nastavcima za dativ, lokativ i instrumental množine: tȅmā, nȁšemā, svȁtovimā, ljūdȉmā (usp. ljūdmȁ);

 

-          duljina u padežnim nastavcima za nom. množ. sr. roda: līcȅ - lĩcā, kolĩcā, ȁutā (gen. mn. ȁūtā), kolesã, nebesã, dȑvo – drvã; duljina u nastavcima za nom. jedn. srednjega roda: grȏbljē, pȍljē, stānjȇ, imȃnjē / imānjȇ (usp. i zbirne im. snȏpljē, granjẽ, panjẽ, ali: grȁblje, rȁlje, žvȁle);

 

-          duljina u imenicama koje svršavaju na –ān i -ōv: plȋsān, bȍjāzān, kardȃn, blesȃn, jarȃn, partizãn, šarȏv, posȏv, āršȏv (usp. pridjeve na -ān, –āv, -ār: jȃdān, bȋdān, blȅsāv, ćȕlāv, dȍbār);

 

-          -ao se na kraju riječi steže - i -ōv: glȅdō, pjȅvō, dȏ, krȏ, znȏ; kabȏv, kotȏv, posȏv, svȑdōv (svrdlo), vȑtōv (vrt);

 

-          od sintaksnih osobitosti možemo spomenuti ove: «Gȇ ga?» (Gdje je?), «Dōđȉ vȏ!» (Dođi ovamo!), «Gȅlda će?» (Gdje li će?), «Kȁlda će?» (Kad li će?), «Kȕlda će?» (Kuda li će?), «Štȁlda će?» (Što li će?), «Bȉlda ȏn tȏ tȉjo?» (Bi li on to htio?), «Štȃš?» (Što ćeš?), «Gȇš?» (Gdje ćeš?), «Kȗš?» (Kuda ćeš?), «Kȃš?» (Kad ćeš?), «Rȃšta» <*«Rad šta» (Radi čega?); «Ôš-nȇš, nȁše brȁšno dȃj!» (Hoćeš-nećeš, naše brašno daj!), «Ê, sȃš vȉđet bōgȕ svȍjēga!» (E, sad ćeš vidjeti boga svojega!)

 

Što se tiče naglasnoga sustava, gundinački bi se govor mogao smatrati tronaglasnim ( ̏, ̑, ˜ ) ili četveronaglasnim ( ̏, ̑, ˜, ʹ ) – ovisno o tome kako ćemo tretirati dugi slog ispred kratkoga, prvobitno naglašenoga sloga na kraju riječi. Uzme li se pretposljednji slog kao prednaglasna duljina (rūkȁ, zvīzdȁ), tada imamo tronaglasni sustav, a ako se on čuje kao dugouzlazni naglasak (rúka, zvízda), tada imamo četveronaglasni sustav.[1] Osim triju (odnosno četiriju) naglasaka sustav čine i prednaglasne te zanaglasne duljine. S obzirom da postoji mnoštvo potvrda za očuvanje prednaglasne duljine u slučajevima kada je naglasak na posljednjem slogu (rūkȁ, kazīvȏ, šārȁt, oltārȕ), sve odmake od toga stanja, kojih je sigurno bilo uvijek, a danas ih ima možda više nego prije pedeset ili sto godina, smatrat ću u ovome članku nekanonskima (nesustavnima). Drugim riječima, gundinački ću naglasni sustav smatrati troakcenatskim. Sve veće narušavanje tradicionalnoga naglasnoga sustava očita je posljedica sve većega utjecaja standardnoga jezika (preko medija, škole, crkve) na suvremenu ruralnu jezičnu svijest.[2] Iz rečenoga slijedi da valja preispitati tvrdnju nekih dijalektologa (v. Ivšić 1971: 242, 243, 245; Jozić 2004: 78) kako je gundinački naglasak na dugim slogovima, u slučajevima kada ti slogovi prethode otvorenim slogovima na kraju fonetske riječi, dugouzlazan (rúka, zvízda), tj. da nikako nije kratkosilazan s prednaglasnom duljinom (rūkȁ, zvīzdȁ ).

 

            Na kraju ovoga provizornoga prikaza gundinačkoga govora pridodajmo i jednu zanimljivost. Gundinački govor razlikuje sȃt kao spravu za mjerenje vremena i sãt kao vremensku jedinicu: Nȁ zīd sam objȅsijo sȃt; Čȅkāmo ga već jedȃn sãt. Pritom se u kosim padežima, osim dakako u akuzativu, naglasci tih dviju riječi izjednačuju u korist dugosilaznoga (gen. sȃta, dat. sȃtu itd.), a opet se razjednačuju – i morfološki i akcenatski – u množini (nom. mn. sȃti - sātȍvi, gdje su sȃti vremenske jedinice, a sātȍvi sprave za mjerenje vremena).

 Ukoliko vas zanima više u vezi govora, možete pogledati:

Novi akut na tuđicama

Posavski akut u sklonidbi imenica

Priredio Josip Užarević 

 

 

 



[1] Kratkouzlaznoga nema u gundinačkome govoru starijih naraštaja.

[2] Tako postoji tvrdnja da u današnjem beravačkome govoru (to je najbliže gundinačko susjedstvo) imamo peteronaglasni sustav: ̏ , ̑ , ˜ , ´ , ` (Peraić 2005: 98). U pristupu Martine Peraić, a isto tako i drugih istraživača koji su se dosad bavili gundinačkim govorom, postoje (najmanje) dva problema: 1) nedostatan ili nereprezentativan broj izvornih govornika (u danome slučaju tri), i 2) u kontekstu govora pojedinih govornika nepredvidljivo (a to znači nezakonito) miješanje naglasnih sustava – staroštokavskoga i novoštokavskoga (usp. npr. Peraić 2005: 104). S druge pak strane nema nikakve dvojbe da sadašnje govorno stanje u najarhaičnijoj zoni posavskih govora (kao što su Beravci i Gundinci) svjedoči o naglasnoj šarolikosti (pa i kaotičnosti), tj. o postupnu i – kako se čini – nezaustavljivu prelaženju iz staroštokavskoga stanja u novoštokavsko. U takvu prijelaznome stanju mogu se čuti svi naglasci. Ipak sam uvjeren da pozornije i dugotrajnije slušanje može i danas uočiti razliku među starijim i novijim stanjima te da stari tronaglasni sustav još uvijek vrijedi – bar što se tiče Gundinaca.

Brojač posjeta

Danas 124

Jučer 63

Ovaj tjedan 262

Ovaj mjesec 2238

Sveukupno 157353

Stranice općine Gundinci

 

Općina Gundinci

Načelnik: Ilija Markotić

Sjedište: Gundinci 35222
Adresa: Stjepana Radića 4
Telefon: 035 487 008
Fax: 035 487 008
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Gundinci.hr

Stranice lokalne zajednice

Sva pitanja u vezi stranice, članaka, udruga postaviti na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.  . Također, ako imate kakav prijedlog, želite pomoći u izradi stranice, imate neke zanimljive fotografije, slobodno se javite kako bi poboljšali i nadopunili stranice! 

 

 

Vijesti iz zemlje i svijeta

Idi na vrh